Šta ste prvo pomislili kada ste pročitali ovaj naslov: 1) Dobar seks 2) Dobro društvo 3) Položen ispit 4) Ulazak u EU 5) Nešto slično Za mene, najlepše stvari su one male, sitne, skoro neprimetne, koje tako mnogo toga govore. Gest, mimika, dodir.. Reči najčešće nisu potrebne. Ili su suvišne. Da, suvišne. Kada se desi ta mala, neprimetna, najlepša stvar, a siguran sam da će te znati kada je taj trenutak, pokušajte da ne govorite, da ne pokvarite dogadjaj. Uživajte u trenutku, veoma je kratak, ali se pamti ceo život. Šta mi se to zapravo desilo? Naime, svi znate da imam mladjeg brata, Goksija. Verovatno znate da ima i 10 godina, da je presladak i da mnogo vremena provodim sa njim. Polako saznajem kako moj lik raste u njegovim očima. On to ne govori, to se jednostavno vidi. Ponosan je na mene, mnogo smo vezani, iako je razlika u godinama ogormna, čak 11 godina. Često igram igru Championship manager, a on obožava da gleda kako ja upravljam svojom ekipom. On sedne na mali nezgodni sto pored mene, stalno nešto zapitkuje, interesuje se, raduje se kad pobedjuje, tuguje kad gubim.. Ponekad je dosadan, pa kad primim neki gol, razderem se na njega da umukne, a on mi kaže:"Marko, pa nisam ti ja kriv!" nda mi ga bude žao, poljubim ga i nastavim sa igrom. Važno je da napomenem da ja dok sedim za kompjuterom, obavezno izvučem prvu fijoku stola, lepo namestim noge i uživam. Tako i kad igram ovu igru. Pre neki dan, igramo nas dvojca igru, zatraži mi da malo on vodi ekipu. Ustanem sa stolice, sednem na nezgodni sto, njemu oslobodim trenersku fotelju i dajem mu instrukcije sta da radi. Odjednom se osetio važnim. Pažljivo je slušao šta mu govorim. Onda je u jednom trenutku, onako mahinalno i spontano, izvukao prvu fijoku iz stola, namestio noge i nastavio da igra. Kada sam to video, samo sam ćutao i nasmejao. On nije ništa primetio. Gledam ga kako upija svaki moj pokret, kao sundjer. Tako nešto se ne doživljava svaki dan, nema lepšeg osećaja.. Eto jedne male stvari koja život znači, siguran sam da ste i Vi doživeli nešto slično. Voleo bih da čujem i Vašu priču. |
To je bio dan za pamćenje. Subota. Igra se derbi. Partizan nije pobedio moju Crvenu Zvezdu punih pet godina, na Marakani celih 10. Nenad i ja odlazimo na zapad, naloženi kao nikad do sada. Hoćemo pobedu! Grobari nikada nisu bili u težoj situaciji, problemi sa upravom, novi trener, slaba forma, prvi put u istoriji navijaci bojkotuju derbi. Nešto slično se dešava i u Hajduku. Velika prilika da se nokautira grogirani protivnik. Ne sme se propustiti. Zvezda je krenula silovito, imala par prilika, ali se Partizan krajem poluvremena vraća u igru i dominira terenom. Nenad i ja smo ubedljivo najglasiniji na celoj zapadnoj tribini, ludi Nenad preti sudiji za svaki faul sviran protiv našeg kluba. Ustajemo, skačemo, pevamo.. Bodrimo naše momke, koji ne igraju Bog zna šta, ali se bore do poslednjeg atoma snage. Sredina drugog poluvremena, Zvezda nema igru, ali ipak - PENAL!!! Žigić je oboren, Luković šutira, Kralj je nemoćan. Delirijum na severu, navijači su podivljali. Nenad i ja skačemo i deremo se iz sveg glasa. Pokušavam da dohvatim fotoaparat koji mi visi na ramenu, medjutim, ispada mi i pada direktno u čašu punu piva, pored mojih nogu. Pokazujem Nenadu, umiremo od smeha.. Vadim aparat, ali uzalud. Crko je. Nema veze, važno da Zvezda pobedjuje... Poslednji minuti, Perović uzima loptu na tridesetak metara od svog gola, ispred sebe ima samo podmuklog Nadja, mladi Perović dolazi na 20m od partizanovog gola, lomi Nadja levo, pa desno, i onda plasira loptu, same rašlje, Kralj je opet nemoćan!!! Kakav gooool!! 2-0! Kompleks grobara od derbija se nastavlja... Burazer Basta je odigrao korektno, mada je evidentno da jos nije ušao u pravu formu... Možda je i tako bolje, da se zaleti negde pred kraj sezone, pred Svetsko prvenstvo.. Nenad i ja odlazimo sa Marakane, presrećni i promukli. Jedva pričamo. Idemo kod njega kući, večeramo palačinke (uh, kakav pogodak njegove keve, kao da je znala!). Trebali smo da odemo do Bomba, ali se iznenada odlučujemo za Novi Sad. Sve može, sve važi. Šta je to 80 km? Krenuli smo, pevamo, pesme nas pogadjaju, jedna za drugom... Dolazio ona naša :"Ne diraj mi noći" >X Punto trešti.. Stižemo u Novi Sad, pitamo neke likove koji klub valja... Kažu neki bus.. U redu, idemo u Bus. Medjutim, tamo ništa posebno.. Krećemo prema mestu o kom pola Beograda priča - Dva galeba. Iako naziv zvuči totalno kafanski, mesto nije takvo. Lokal je fino uradjen, muzika je raznovrsna, prvo su krenuli sa pop pesmama, a kasnije dolaze narodnjaci, ali ne oni okoreli.. . Pijemo par piva, ludujemo... Moram da napomenem da su ribe u Dva galeba ekstra, i da su me prijatno iznenadile svojim fizičkim izgledom. Nenad je bio iznenadjujuće normalan, ako se izuzme povremeno maltretiranje pevača da mu otpeva po koju pesmu.. Tako da je pevač morao da mu peva Djurdjevdan (Zvezdina pesma) na vrhuncu atmosfere.. ljudi se smorili okolo, Nenad skače... Negde oko 2h krećemo prema BG kako bi stigli malo i u Bombo. I taman kad sam pomislio da se Nenad ponašao sasvim normalno, on me je demantovao. Naime, kada smo došli do mojih kola, pripišalo nam se. Okrenuo sam se prema nekom žbunu i lepo se ispišao.. Onako ledjima okrenut Nenadu pričam mu kako se dosta promenio, kako više ne pravi gluposti... Okrećem se prema kolima, zakopčavam šlic, i vidim njega kako piša po šoferšajbni novog PASSATA!!! Ne verujem svojim očima.. Jebote, pa on je lud... Plačem od smeha, jedva uspevam da pogodim vrata.. Pa on je definitivno lud. Kaže da mu je čak i bravu zapišao! Krećemo, nastavljamo sa pesmom... Sada su one malo sporije na redu, kao npr Šako Polumenta.. Stižemo u BOMBOO, kad tamo katastrofa... ! Neka mrtva atmosfera, ni bleda kopija Dva galeba.. Bilo nam je žao što još nismo ostali u NS. Ali dobro, bili smo više nego umorni. Svratili smo na klopu i pravac krevet |
Secate se ove price? Kao mali smo je imali za obaveznu lektiru u osnovnoj skoli. Ne verujem da sam je celu procitao, ali se dobro secam pouke. A i odgledao sam crtani film. Nesto slicno se desilo prosle noci u Beogradu. Naime, gostovao je neverovatni madjionicar, Dejvid Koperfild, bivsi muz Sindi Kraford. Rec je o verovatno najvecem madjionicaru koga je svet video. Gledao sam neke njegove tacke.. I dan danas ne mogu da poverujem da je to stvarnost, ipak je snimano kamerom.. Montaze su veoma cesta pojava.. Zatvore coveka u kovcek, vezu ga lancima, zakljucaju i bace na dno okeana, a on izadje, ziv i zdrav... Mislim, ko ovde koga zajebava?! Verovatno su Ameri resili da malo zarade, naprave madjionicarski show, slucajnim izborom izaberu bas Dejvida, malo montaze, malo vetacke publika, vriskova, aplauza i odlicno se prodaje... Ja to gledam kao neki proizvod: odlicna reklama, a dalje je sve lako.. Dugo se kroz razne novine najavljivao nastup Dejvida Koperfilda i u Beogradu. Bombasticni naslovi su uspeli da namame masu u Beogradsku arenu ( koja prima 19000 dusa!?) uprkos preskupim ulaznicama: neke su iznosile preko 50e!!! Naravno, najbolja mesta su bila rezervisana za beogradski "jet set". Pevaci, pevacice, glumci, glumice, voditelji i voditeljke zauzeli su najbolja mesta da na delu vide cuvenog Merlina. Mene tako nesto nije interesovalo, medjutim, zanimale su me kritike. U novinama naslov:"Skupe karte za jevtine trikove" "Koperfild razocarao Beogradjane" i slicno. Naime, Dejvid je, uprkos tome sto su svi ocekivali da u rukama nosi svoje noge, ili da bar lebdi. Umesto toga, Beogradjanima je prezentovao trikove sa kartama, koje zna svaki iole vestiji pokeras. Umesto da stavlja glavu u celjusti lava, madjionicar se odlucio za tacku u kojoj stavlja patku u jednu kutiju, a ona se, gle cuda, pojavljuje u drugoj. Taj trik se moze videti pod svakim vasarskim satorom. Doduse, umesto pataka, nestaju zecevi. Svaka casti inovatornom svetskom majstoru koji je napravio korak dalje i u sou uveo - patke. I na kraju, da sve bude kako treba, na velikom video bimu je pustio film o njegovim ranijim vragolijama, cisto da se ne zaboravi! Publika je to docekala sa odusevljenjem, uz gromoglasan aplauz, ali kao da su zaboravili da su za 2e mogli da uzmu DVD sa Dejvidovim trikovima. Medjutim, posto su dali silne pare za ekskluzivan dolazak najpoznatijeg iluzioniste, red je da i aplaudiraju i glume odusevljenost. Mnogi su posle programa izjavili kako je Dejvid "veliki profesionalac i kako je ostvario izvaredan kontakt sa publikom, kako ih je odusevio.." Kakvo licimerje! Pa priznaj da si nasamaren, da si se smorio i da si razocaran jevtinim trikovima! Pa bolje da si taj novac dao za obnovu sirotista! Jedino iskren je bio Vlado Georgiev, koji je nakon predstave (da, bas predstave) rekao:"Izasao sam iz Arene nakon deset minuta jer nisam hteo da prisustvujem necemu tako jevtinom. Sve u svemu, nastup Kopefilda je bio prava katastrofa!" Kad smo vec kod ovih magijskih tema, moram da vam kazem jedan neverovatan podatak. Naime, za vreme boravka u Bragi, gde je Crvena Zvezda igrala fudbalsku utakmicu, jedna TV ekipa je pravila reportazu. Pored desavanja na terenu i tribinama, malo su nas upoznali i sa gradom. Onda sam video nesto neverovatno: snimatelj je otisao do jednog brda i snimao auto kako se spusta uz blagu nizbrdicu. Kada je vozac ugasio motor, ubacio u ler i podigao noge sa kvacila, auto je krenuo, ali ne nizbrdo, vec uzbrdo! Nisam verovao svojim ocima, nekoliko puta ponavljaju, dolazi drugi auto, scenario isti. Mestani tog mesta ovu pojavu objasnjavaju iluzijom. Ne znam da li je rec o iluziji, ali da je nesto neverovatno, jeste! |
Nije me bilo neko vreme, znate razlog. Polozio sam taj famozni ispit, uletela je skromna i stabilna sedmica.. Tako da sam konacno dao uslov, mnogo se lakse dise. U hodu spremam engleski. Sinoc sam posle duzeg vremena izasao sa drustvom. Bila je to veca grupa, Nenad, Zlaja, Rodni, i neke njihove prijateljice, makedonke. Prvo smo otisli u Sargon, gde je bila neka brucosijada. Guzva je bila ogromna. Oni su dosli pola sata pre mene, tako da sam sam usao. Ispred je bila nevidjena guzva, obezbedjenje nikog nije pustalo unutra, ni rezervacije vise ne vaze. Gvozdena vrata Sargona otvaraju se samo kad neko izlazi, a potom se odmah zatvaraju. Cekao sam desetak minuta, i onda iskoristio sansu prilikom izlaska neke ekipe, vesto sam se uvukao unutra. Odezbedjenje je bilo u pravu: unutra je pravi cep! Nisam znao da ima toliko brucosa.. Bilo mi je potrebno neko vreme da nadjem Nenada i ekipu.. Kada sam ih nasao, ludnica je pocela. Alkohol na sve strane, Nenad je ponovo bio u elementu. Pravio je sou, izvatao one makedonke koje nisu znale sta ih je snaslo. Cak je jednu uhvatio oko struka, podigao je u vis i podvrnuo suknju tako da su njene tange sevale na sve strane... Eh da mi je bio fotoaparat pri ruci.. U sargonu smo ostali oko dva sata i onda se uputili ka Bard klubu Tamo je bilo jos bolje. Svirala je ziva muzika, garnitura gostiju je bila nesto starija. Provod je bio nezaboravan, trebalo mi je tako nesto... Inace, moram da kazem da vec vise od mesec dana imam stalnu devojku. Starija je od mene tri godine i sasvim mi je lepo sa njom. Mnogo je slatka, puna energije, veoma vredna i krajnje pozitivna. Za sada se dobro slazemo i ja sam prezadovoljan. Ne bih mnogo da pisem o njoj sada, da ne malerisem:) Jos jedna korisna informacija: Ko hoce da zaradi siguran novac, evo mog predloga za kladionicu: Fiorentina - Livorno 1 Palermo - Empli 1 Villareal - Bilbao 1 Deportivo - Osasuna 1 |
< | listopad, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |